Velika težina mi je legla na pluća. Proteže se, pucka koščatno kao da već nemam dovoljno problema sa probijanjem puta kroz arterije. Boli me. Duša me boli. Dah me boli. Nedostajanje nekoga koga još nisam upoznala me boli.
Ponekad, kada dođe ovakav dan, osjetim se kao da mi se neko prikrao u toku noći i ukrao mi sreću. Pritom čak i čineći da je zaboravim, mada to ne toliko često. Obično znam koja mi radost fali.
Ali proći će. Proći će i ovaj dan, odnijeće teret sa sobom. Uvjek tako bude.
Proći će i donijeće ljeto duši mi. Makar duši.
Ponekad, kada dođe ovakav dan, osjetim se kao da mi se neko prikrao u toku noći i ukrao mi sreću. Pritom čak i čineći da je zaboravim, mada to ne toliko često. Obično znam koja mi radost fali.
Ali proći će. Proći će i ovaj dan, odnijeće teret sa sobom. Uvjek tako bude.
Proći će i donijeće ljeto duši mi. Makar duši.
No comments:
Post a Comment