Hapšenje članova Otpora zbog slikanja automobila premijera

Julie Is Her Name

Now you say, you're lonely
You cry the whole night through
Well, you can cry me a river, cry me a river
I cried a river over you

Now you say, you're sorry
For bein' so untrue
Well, you can cry me a river, cry me a river
I cried a river over you

You drove me, nearly drove me out of my head
While you never shed a tear
Remember, I remember all that you said
Told me love was too plebeian
Told me you were through with me and

Now you say, you love me
Well, just to prove you do
Come on and cry me a river, cry me a river
I cried a river over you

#Unos iz dnevnika

Jedno nužno pismo Jeseni

Nećeš Jeseni, nećeš. Tad već još malo odraslija nego što si sad, znaćeš da je sva ta prošlost dio tebe. I da svakim danom koji divno proživljavaš ili divno učiš, ti izgrađuješ sebe dalje. Ta divna prošlost. Tih divnih šesnaest godina. Taj divni on. Ta divna Ti. Voli to derište Jeseni moja, divi mu se, kao što ja još učim da se divim svom.
U poslednje vrijeme mi baš prilaze ljudi za koje sam mislila da su zatvorena poglavlja, i podsjećaju me na uspomene koje sam mislila da sam zaboravila. Pa, ta uspomena o derištu koje sam bila će možda i da mi postane najdraža. Divno derište, zaista.
I nemoj da zaboraviš da ga voliš. Jer si ti i dalje to isto predivno derište. Jedina razlika je što si sad i toliko toga drugog pa to derište ne može da bude u centru tvoje pažnje koliko bi htjelo.
Ako ti išta to znači, bila si najbolje derište koje sam ikad upoznala. :srce:
I još nešto. Isto što si ti osjećala osjećao je Rakić, Dučić, Crnjanski, Verlen, Rembo, Mik Džeger, Pol Mekartni, Aleks Turner, Ejmi ta divna Ejmi, Adel. Osjećala je Marija Kiri, osjećao je Ajnštajn, osjećala sam ja. Ne potcjenjuj tu emociju. Osjećali su je svi ti veliki ljudi. (Oh, gle i mene) I drži je blizu jer nikad nećeš biti više human nego što si bila tad. To znamo i ja i ti. Glupo, malo, romantično ljudski.
I nemoj ovo da shvatiš kao da se pravim pametna ili kao ja da učim nešto tebe toliko odrasliju od mene. Ali nekako mislim da nam svima ponekad treba mali podsjetnik na neke stvari. Kao što si ti mene podsjetila o životu.
I dođi brzo Jeseni. Zove te Ulica Slobode odavno.
Faithfully yours,
Čupavica

Reblog: Lady of Shalott

Kada ce da izumru ovi silni "romantici", ove napacene duse koje su  usamljene jer, eto, nisu u vezi.Koje su depresivne, jer nemaju svoju drugu polovinu.Kad ce da izumru kad je ionako njihova vrijednost kao jedinke izgubljena.Da li imas ikakvih drugih ambicija u zivotu? Da li imas jos nekih impulsa osim tog traganja za nekim momkom? Da li ti imas snove?
Ovo se ne odnosi samo na "romantike".Oni su samo jedna vrsta  tih hodajucih leseva.Za one koji prozive samo svoje bijele kosulje, i svoje kancelarije, i poslovne sastanke, vazi isto.I oni vjecito izgubljeni, nigde, svuda, a samo se zale.Koliko jos treba vjekova da prodje da shvate jednu jedinu zapovijest.Zivi! Zivi, zaboga, udahni, zaroni u okean, skoci padobranom, otputuj u  Egipat, popij kafu sa nekim dragim, ili sam, udahni, podji u kafanu, napij se, ostani budan dva dana da bi pricao sa prijateljem, naslikaj nesto sto si sanjao na zidu sobe, podji na trcanje po kisi, upoznaj svet, upoznaj sebe, prozivi taj zivot od kojeg umes samo nesto da ocekujes.Koliko jos treba vjekova da prodje da ljudi shvate da zivot nije opredeljenje za jednu njegovu stranu, za jedan put.Zivot je sve.Nije zivot ta vecna ljubav, niti savrsena karijera, niti gubljenje svakog dana na nekoj klupi sa istim ljudima.Izadji, udahni, prozivi nesto.Ne trazi izgovore.I najvise te molim, nemoj da se zalis.Zivot je divan, tvoj je problem sto to ne umes da vidis.

Pink Floyd Ladies and Gentlemen

Philosophy Hour #5

< I don't understand.> 

<Well, neither do I. I try never to understand - it's called an open mind.>