Nestalne misli, Priznanja i anateme: Sioran, Emil

*

Mučila me tjeskoba i nisam vidio nikakvog načina da je se oslobodim. Neko zvoni na vratima. Otvaram. Preda mnom je dama srednjih godina kojoj se zaista nisam nadao. Debelo zasjede i zasu me takvim budalapštinama da se moja tjeskoba preobrazi u bijes. Bio sam spašen.

*

U kupeu, preko puta mene, jedna nepristojno ružna žena hrkala je otvorenih usta: jedna grdoba u samrtnom hropcu! Šta da se radi? Kako podnijeti taj prizor? – Staljin mi priskoči u pomoć. Jednom, u mladosti, kad je prolazio između dva reda žbirova koji su ga bičevali, on se sav upi u čitanje jedne knjige, tako da odvrati pažnju od udaraca kojima su ga darivali. Ponukan tim primjerom, i ja se zagnjurih u jednu knjigu zastajkujući kod svake riječi s krajnjom prilježnošću sve dok čudovište ne prestade da krklja.

1:58 in the morning

Radosti, ajmo do Dvorca da usvojimo kuče.
Možemo zajedno da ga držimo, pola moje pola tvoje, ono solomonski. Daćemo mu ime ali tek kad budemo bili sigurni da možemo da se vežemo. I ne, ne može Ain.
I? Šta kažeš?

Ostavka Majmunima

Iz jednog krajnje materijalnog, i prije svega opipljivog sve, u jednu davnu izjedenu uspomenu. I na kraju: to je sve. Uspomena. Tako razočaravajuće. Ali lažem valjda, više si. Ali mislila sam da će od tebe meni ostati više od uspomene, valjda.
Prva i poslednja želja svakog cigara mi je da ti budem masivno sjećanje kad me se sjetiš. Oná.  I biće tako. Kunem se, biće. Ona prekretnica, ona jedna, ona neka. Ona davna, ona druga, ali ona. Ona velika, duga, svakodnevna, čitavodnevna. Ona što je voljela, ona što sam je volio. Ne neki prvi osjećaj zaljubljenosti koji je prošao od kojeg se valjaš po podu koliko si zaljubljen. Ja želim sve. Ono. 
Jednom, mladi smo, mora skoro bit, jednom, dogoreće cigar, imaću svoju želju.

AH, OPET SE ZAJEBAH, PROKLETI BILI MAJMUNI...


Možda bi precizniji naziv bio Ostavka Aleksu, ali neka prodje ovaj. Ostaćemo na naslovu. Posteđujem glavu, još neko vrijeme. Pošteđujem želudac. Vidimo se in a while, my lovs.

Laugh, I nearly died

Samo jednom se ljubi, sve je ostalo varka ♩♪♫♬ 


Odgrižen je od mene veliki komad hleba iz mog trbuha i sad je tu ostala jedna velika tamna šupljina. Otkinulo se malo i iz pluća, i iz nogu i ruku, i iz očiju, pa nešto teže dišem, i nešto teže napipavam, hodam i gledam. Uvo mi je natopljeno mlijekom pa je potpuno oštećeno. Prodrla je vlaga duboko u njega, i s toga sam osakaćena da čujem.
Pojila sam trbuh dugo, natapala ga, narastala, srasla s komadima. I ipak, evo me na početku. Šutnuta iz ravnoteže.

Budim se, a u meni vri, pjeni ostavljenost koja mi kuca na oči, ili ono što je ostalo od njih.
Samoća, ispraz, nesvrha. Sve su to imena koja ostavljaš za sobom.

Proganjaju me neki teški, grimizni snovi. Za petama su mi. Budim se u osjećajima bespomoći koji me potapaju i dave. Budim se u nekim drugim realnostima. Budim se umorna, nesrećna, i nemirna. Kapci  mi polako klize niz oblu, mokru površinu oka. Trepavice na sebi nose olovne kapljice, i tu im već, ne mogu ništa. Zaklapam ih, tonem u, borim, budim.

Trinaest dana bez tebe

Kao da je sve bilo u nekom prošlom životu. Nema te. Blijedi trag je ostao za nama, Kao da si neko koga sam samo eto poznavala prošle godine. Zaboravljam. Kao da si bilo ko, daleko je, davno je. Kao da nisi neko ko mi je bio sve, i za koga sam bila spremna da dam dušu i život i sve u svakom trenu. Šta se dešava jebote? Šta mi se dešava? Drugi dan da te nisam ni vidjela, kamoli čula. Strano. Privikavam se. Polako se privikavam. Šta se desilo jebote. Kako je došlo do ovde.
Ali raščistićemo. Obećala sam sebi da ću svu mutnu vodu da sačuvam i naspem ti u lice. Mrzi me, neka. Samo želim istinu, samo tražim pravdu. I imaću je.
Ovo je najduže, ovo je predugo. Sjutra je dvije nedjelje. Tražim male terapije u svemu što radim. Mala oporavljanja od tebe.
Kunem ti se, kunem, niko te nikad više voljeti neće, iz svakog pravca na svaki način. Sve sam ih pokrila. Ne može, jer ne postoji. Bio si mi sve.
Samo da se sredi. Jer hoće, jer mora.

Dvanaest dana bez tebe

All faith in you, 21st.

The Good, and The Bad,

In Sickness, and in Health, 

Till Death do us apart

Or a stab in the back.

Pismo Jelovac Milici

Milice Jelovac,
ako ikad vidiš ovo
znaj
(a znaš i ovako)
da te volim
beskrajno
i da si jedna od najboljih osoba koje poznajem
i imaš druge najljepše trepavice na svijetu, i prve najljepše oči.
I moja si duša, Milice Jelovac;
i volim te svim svojim obrazima, i srcem naravno, ali obrazi uvećavaju procenat djelovanja. A i dupetom onda vala.
I mnogo ti hvala Milice Jelovac, što sam sasvim slučajno zaradila tvoju ljubav.
Ali kao što to i obično biva, najviše se svidiš nekome kad se ne trudiš. Bogu hvala što sam bila svoja pred tobom. 
Hvala ti Milice Jelovac,
grli te Leptir,
šalje ti ljubav vazDušnom linijom!

Ostaće daleko za mnom ovi puti,

Nestaće i ove suze kad i druge,

Ja ću nove želje u svom srcu čuti,

Kao nove laste. U večeri duge,

Prah srebrnih zvezda dok lagano pada,

I s cveća se diže svila, kao kose,

moja nova ljubav rodiće se tada

Kao novi listak i nova kap rose.

I kraj druge žene ja ću da se nadam,

I da svoje srce rasipam i gubim:

I opet misleći da prvi put stradam,

I prvi put želim, i prvi put ljubim.

Jovan Dučić, Ekstaza

Znaš, ja sam stvarno sa zvezda.

Sav sam od svetlosti stvoren.

Ništa u meni neće

ugasiti ni skratiti.

Samo ću,

obično tako,

jedne slučajne zore

svom nekom dalekom suncu

zlatnih se očiju vratiti.

Kažnjavan za sve što pomislim,

a kamoli što počinim,

osumnjičen sam za nežnost

i proglašen sam krivim

što ljubav ne gasim mržnjama,

već novom, većom ljubavlju

I život ne gasim smrtima,

već nečim drukčije živim.

Poslednji rubovi beskraja

tek su početak beskrajnijeg.

Ko traje dalje od trajnijeg

ne zna za kratka znanja.

Nikad se nemoj mučiti

pitanjem: kako preživeti,

nego: kako ne umreti

posle svih umiranja.

Miroslav Antić, Beskrajna pesma, 3.

Ever thought of calling when you had a few?

Ostaviti a voljeti neizmjerno, nije lako. Voljela sam ga, ali to su prolazne ljubavi. Voljela sam i tebe Tamara, al boliš jebote, kurva si. Kradeš, varaš, klošariš, zajebavaš, podjebavaš, izigravaš damu a tu i tamo bodeš u rebro nekog ko mi je život bio, kurva si Tamara. Mada imaš dobrog brata, istina. Brata koji mi donosi upaljač kad mi ga obična ološ frljeca preko stola. Dobar brat Tamara, bravo. Samo Kuči mogu takve momke izrodit. I ne shvatite me pogrešno zbog naslova, sad puca pjesma. Leži. Baš dobro leži. Čula sam je noćas, čula sam mnoge, čula sam kafanu, čula i svoju dušu. Sve smo ih poređali. Srećan ti rođendan Tamara! Nije nam loše bilo, Bilo je sjajno.

Do you want me crawling back to you?

Dobar lajn. Predvidjela sam i narednu pjesmu, a ne band shuffle je. Kako dobar osjećaj. Riječi se same izlivaju iz mene. Novi Hemingvej: ni slova bez daška alkohola. Zanimljiva lekcija ti alkoholi. Počela sam da je učim iako bi trebalo da je radim tek sledeće godine, da bi je on lakše naučio, Rekoše mi juče da je pojeo. Svaka čast, radosti, smeta li ti ako te i dalje zovem radosti? Ili makar uspomenu na tebe.. A možda ni ne treba, sebe radi. Možda te lakše potisnem ako te ne zovem radosti, iako mi to dolazi prirodno, ko iz pičke, što kaže Djordje. Ne znam jebote, naporno je sve ovo, reklo bi(h) se da čak i lako podnosim. Valjda. Oooooj uspomene, đe ste? Što ne proganjate zaboga? Pa neka je ološ, kad će da mi nedostaje, ajde sjebite me uspomene čekam vas. Sjebite i njega.
Želja na svaki prvi i poslednji cigar: sjebite ga. 

Ili mi nađite novog, slatko bih ga sad imenovala ali jebaj ga štitimo privatnost. Nađite mi novog. Što bi Mika Antić rekao: što ljubav ne gasim mržnjama, već novom, većom ljubavlju.  Davno je rekao 'blago sledećem koga budeš voljela, jer moraćeš da ga voliš više no mene, a to je jako mnogo.'

I wannaa bee youuuuurrsss. 

Ajde Majmuni, ajte, volite, jebite, seksajte me. Dobra noć. Vaistinu dobra. Ajde Mihailo, nedostaj. A kako i da nedostaješ na kraju posle sve muke? Kako? Ne znam. Valjda nešto se mora naći da nedostaje. Ti, uspomene, ili nešto treće. Ili ovih govnjenih godinu dana. Godina koja će da me proganja makar u primjesama.

Stop and wait a sec.

I'd probably still adore you with your hands around my neck, or I did last time I checked. 

Izgubio si simpatije dobrih ljudi, žalim. Ološ si, žalim. Ultima se broji, i lijepo ponašanje. Bonton je ono što nikad ne izlazi iz mode.

A oca mu jebem, biće ih još. 

Još klupa, još uspomena, još novih većih ljubavi, ali na čemu završismo? Ne znam ni sama. Ćuti, i onako pitam zbog sebe. Ostavljam te samo ovdje, sad i prije, u tragovima, u sebi, svojoj budućestečenoj ličnosti.
Voljela sam te Mihailo. Sjeti se. Zažali. Ne radi se to tako. Trebalo je da se odradi sa stilom. Ali po mene bolje kako je i ispalo, da te konačno potpuno otpišem, jer dok god nije potpuno, nije ni otpisivanje, a sad imam jak razlog.

A certain romance. You know, oh it's a funny thing you know. 

Mogla bih ja sa slovima da ćakulam do sjutra, ali nema potrebe. Samo da se zahvalim Marku na upaljaču. Da, To sam već pomenula.

Pjesme moje, volim vas, starosti.
Laka vi noć.

P,S, Šteta Tamara, šteta. Mnogo te volim ispade, baš šteta što si kurva.
P.P.S. Oooo Majmuni, dušo moja, živote moj aleksasti. Baš takav, takav treba. Bio, bude, biće. 

Remember

Dignity

1. The moment you realize that the person you cared for has nothing intellectually or spiritually to offer you, but a headache.

2. The moment you realize God had greater plans for you that don’t involve crying at night or sad Pinterest quotes.

3. The moment you stop comparing yourself to others because it undermines your worth, education and your parent’s wisdom.

4. The moment you live your dreams, not because of what it will prove or get you, but because that is all you want to do. People’s opinions don’t matter.

5. The moment you realize that no one is your enemy, except yourself.

6. The moment you realize that you can have everything you want in life. However, it takes timing, the right heart, the right actions, the right passion and a willingness to risk it all. If it is not yours, it is because you really didn’t want it, need it or God prevented it.

7. The moment you realize the ghost of your ancestors stood between you and the person you loved. They really don't want you mucking up the family line with someone that acts anything less than honorable.

8. The moment you realize that happiness was never about getting a person. They are only a helpmate towards achieving your life mission.

9. The moment you believe that love is not about losing or winning. It is just a few moments in time, followed by an eternity of situations to grow from.

10. The moment you realize that you were always the right person. Only ignorant people walk away from greatness. ―Shannon L. Alder

3. maj '15.

I kako pisati bez poletnog žara? Kuc, kuc, kuc. Mileta Jakšić kaže: "Ne kopkaj silom perom po srcu, nema li cveta, nije mu vreme." Ja kažem - ne može! Mora da je tuda nekud. Mora da je uvjek na dohvat prsta. Ajde, poteci, poteci... Mora li uvjek muka da me snađe da bih mogla da pišem? Znači li to da sam osuđena na život melanholika i pesimiste bez ljubavi, istinske sreće, i samim tim i svijetle budućnosti, sve to ako želim da pišem? Nisam od onih kreativnih, da napišem novog Potera, ili novu Karenjinu (ne govorim ovo iz bilo kakve gordosti), ili  bilo što tome slično. Priče nisu moj štof. Moje riječi su bezvremene. Bezvremene, u kom smislu, pa u onom u kojem nisu paralizovane okvirima radnji koje podrazumijevaju i određeno vrijeme. I prostor, zaboravila sam prostor.
Mogu da vam dam lik, duh, atsmoferu, grad, sobu, ali ne mogu da vam dam radnju. Ne mogu da vam dam složenu radnju. Uostalom, ne mogu da napišem ni novog Revizora. Drame na papiru organski prezirem, jer one nisu ni stvarane za papir, već za daske.

Samo jedan pogled na nju odavao je sliku duboko nezadovoljne žene. Jedne od onih koje su promašile neku od poenti u životu. Desilo bi se ponekad da izgleda malo mlađe, svježije, ali to nikad nije dugo trajalo. Uvjek je imala nešto da prigovori, i uvjek je imala veliku naboranu grudvu kože između obrva. Djelovala je toliko duboko usječena da bi je samo dobro gimnastika, možda, mogla ispraviti. 
Svi smo trpjeli teret te gomile kože svaki dan, i vjerujte, nije bilo lako.

P.S. Dobila sam danas, u slučaju da se zapitam u junu.