I thought I saw you at the Battleship

Lagala sam! Lagala sam zaboga! Beskrajno sam zaljubljena u tebe. U sva tvoja crnila, i sve čemere. Zaljubljena sam u tebe kao dijete u odlazak na ljetovanje, ili treću lizalicu toga dana za koju zna da će morati da je ispregovara.
Molim te zastani na riječ ili pet pored mene, jer znaš da ja to ne mogu. Nemoj da moram da isceniram neki strašan plač zbog tvoje pažnje pa odlaska na kafu. Ajde, molim te. Pakleno mi nedostaješ.
Znaš ono prijateljstvo koje mi nikad nisi dozvolio, ajde mi sad dozvoli kad više ne boli toliko. Molim te. Znaš da ne ide drugačije, daj budi mi drug.
Skoro da sam se ponadala da će ovaj tekst nešto da promijeni, zaboravljam da je ovo jedna duhovito konačno slijepa ulica, da ne stiže ni do koga ni kad želim ni kad ne želim.

Užasno mi nedostaješ, beskonačno te volim. 

...4 mjeseca kasnije

Družbeniče,

Prvo moram da ti kažem jedno veliko ljudsko hvala na onoj čestitki rođendana. Donio si mi mir i konačnu slobodu njome, a vjerovatno nisi ni svjestan koliki si sevap meni učinio, iako je tebi, znajući te, vjerovatno bilo sasvim obrnuto kad nisi dobio odgovor.

Zabrinuta sam nad samom sobom kada vidim koliko te nema za mene više, koliko si mi laka misao. A mislila sam iskreno da ćeš baš Ti uvjek biti onaj veliki kamen u grlu koji nikad ne može da sklizne niz grljkan koliko god se osuđeno stvorenje gušilo i pokušavalo da ga proguta.

Ali nisi. Nisi više. Sad si jedna divna, veličanstvena uspomena i opomena na to koliko sam sposobna da se izgubim u nekom drugom. 

Ali sad sam ja došla na red. Sad je na redu da se gubim u sebi. Jedino ti malo zamjeram što sam možda postala previše cinična. Što me tresnula realnost. Jer nikad više sebi neću dozvoliti (a pitanje je i da želim hoću li biti kadra) da se izgubim u nekom drugom do te mjere da ga stavljam ispred sebe i svog vremena. Konačno.

Uistinu si jedna sjajna lekcija, da sam je birala ne bih izabrala bolju. Lekcija na svaki način. Lekcija da se naučim sebi, prije svega ostalog. 

Nisam ti se javljala i kad sam imala priliku za tebe jer sam bila uplašena. U strahu da ne krene sve ispočetka i da sebe ne izgubim ponovo u tebi. I ne bih to mogla ponovo, i ne bih to birala ponovo (kao što vidiš, i kao što se nadam). 

I jako sam ponosna na sebe, jer ti, makar meni, nisi bio mali zalogaj. Prvi zalogaji nikad nisu mali jer se entuzijastično pecaš sa najvećim apetitom.

Nisi ti uopšte loša ličnost, a nadam se da ćeš da odrasteš u mnogo bolju i očistiš je od nepotrepština, jedino si previše taman za moje boje, ali ko zna kako bi bilo da si bio sredina palačinke umjesto tijesto s vrha. Sigurno bih bolje umjela s tobom prema sebi, ali bi li umio ti drugačije?

Svejedno, hvala ti još jednom. I nadam se da će moji naredni zalogaji biti podjednako šarmantni, i malo, ili mnogo više kompatibilni mojim bojama.

I pored svega uvjek ćeš imati posebno mjesto u mojoj duši, jer sam te voljela na hiljadu devetsto i osamdeset četiri načina i neki će uvjek ostati dišući. Jer si bio moj drug: što je najvažnije, moja radost i moja ljubav.

Voli te, nedostaje joj tvoj šarm, beskrajni razgovori, ružičaste šetnje sa tobom, i poneki poljubac u moje mjesto i čekinje od brade, i sve ostale besmrtne strane,

Jagoda