14.12

Ako ikad skupim petlju da se ubijem, znajte da moje smrt mrtva i teška leži na duši moje majke.

Fragment #1

Danas mi je neko rekao da samopoštovanje nije isto što i voljeti sebe, i kako je mnogo bitnije razvijati ovo drugo uz to da ovog prvog mora imati u nekoj pristojnoj količini. I kako nas mi sami možemo izdati, iznevjeriti, pokleknuti pred sopstvenim idealima i tako uništiti sebi sliku o nama, skotrljati i nas i nju u ambis svih ljudi propalih u dostojanstvo i njegovo tonjenje. Ali kako nam ljubav prema nama to nikad neće uraditi.Kad voliš nekoga bezuslovno uvjek tražiš način da mu pomogneš i nađeš razumijevanja za njegovu čojstvenost, kad nekoga voliš uslovno od toga je li moralno istančan, bistar ili obrazovan, svako odstupanje od istih osobina bi značilo jedna doza manje tvoje ljubavi.

[...]

"Ja između dva sata, jedan kasni drugi žuri."

Mrzim te. I dalje si mi asocijacija na sve ljubavne pjesme. I te pjesme me bole dok ih čitam, i nečija hladna ruka mi stiska srce obmotano hladnoćom njenog dlana. Tužno je kad čovjek ne može da se oporavi od uspomena. Nadrasteš ljude, al ne nadrasteš sebe i tu malu klinku krupnih očiju i neobičnog pogleda koja i dalje slijepo vjeruje u svaku tvoju napumpanu riječ. Ona je još unutra negdje, i još je sve boli, i još se trese od plača. Ali ja sam dobro. Uglavnom. Sinu mi ponekad sve riječi koje si mi uputio i knedla mi se digne u grlo kao klikom na dugme. Neke su riječi fantazmagorične, bajkovite, toliko precizno iskrojene kao da si mi čitao misli i znao tačno što bih lično ja htjela da čujem a da možda nisam ni znala da baš to želim, neke su kao vazduh bičem prerezan i njegova bol. Ne volim te. Ne volim tebe. Volim njega, a ona ga voli još više. Volim njega koji si ti nekad bio dok te je ta klinka voljela. A ona te voli i dalje. I lijepo je nekako kad znaš da u sebi i dalje imaš nešto što beskrajno voli. U čemu su živi svi poljupci u rupicu u obrazu, sva hemija koja veže dvoje ljudi kanapima čak i kada su na krajevima prostorije, sva ljubav u pogledu, sva sveobuhvatajuća zaljubljenost u tebe. Jer da je ona potpuno umrla, umrla bih i ja sa njom. To bi bilo kao da normalnom čovjeku odsiječeš jedan jednako velik dio tijela, recimo čitavu nogu, ili stomak. Iskrvario bi, a i da preživi bio bi osakaćen da normalno funkcioniše više ikada. Pa ja lično smatram da ne bih preživjela, jer njušim miris rane u meni, koja se nastanila kao tumor i ne zarasta, ali mislim da ništa ne fali, da su svi komadi mesa tu. I mislim da me bode unutra ona, da me ubada da krvarim, ona koja i dalje voli tebe, njega. Pokušala sam da nas upoznam opet. Znaš da jesam. Ali ona te nije prepoznala, izgleda da njega stvarno previše voli. Ja sam se ogradila, zastranila, preboljela... ne znam. Ali nisam mogla da te osjetim. Osim neke sitne infantilne nježnosti zagrljaja, svaki pulsirajući dodir tvojih nabreklih žila mi je bio odbojan, i u nijednoj sekundi nije ni sekund vatre u meni mogao da se uždi, a pokušavala sam. Kako to reče Vranjković Ja između dva sata jedan kasni drugi žuri. Meni si oba sata ti, i oba sata sam ja.

Seks

Da li ste znali da je moguće imati seksualne odnose sa osobom koja vam je jedini znani intelektualni i dijelom (većim nego bilo ko drugi) emocionalni parnjak i apsolutno ne osjetiti ništa, štaviše upražnjavati ga zamalo mehanički bez ikakvog pravog žara samom osobom osim time što se ona loži pred mojim sopstvenim očima i samog čina seksa?

You taste like a room filled with second hand smoke, tears and bubblegum toothpaste.

Samo prazan tekst.
(Čitaj razočaranje, čitaj melanholija, čitaj uspomena)

A love is not a victory march

Osluškivala sam petarde napolju prije nego što sam shvatila da je to strašni zvuk mojih nozdrva i njihove velike bivolje pare. Čemu ti uzdasi, ne znam.

It's a cold and it's a broken hallelujah.

O muzici #2

• Čovjek iza ovog perfektnog spota je niko drugi do režiser Eternal Sunshine of the Spotless Mind.  Hail Michel Gondry!

O muzici #1

Možda i dalje najljepše izvođenje u postojanju.