Radosti. Moja Radosti. Jedina moja radosti.
Između svega i ničega, rastržena, lomljena mjesecima, moja duša drhti od nevjerice da je dobila sve. A molila se, molila se svakim svojim atomom da konačno bude ili to sve, ili to ništa sa kojim se čak pomirila. Ali bilo je sve. Ipak je bilo sve. I ona je prestravljena, ne vjeruje ničemu više, pa ni sebi samoj.
Iz ogromnog prašnjavog roja konačno je iskoračila tebi u zagrljaj. I sad ne vjeruje. Nema snage da vjeruje, zazire od pogleda u svijetlo, posle vječnosti širom zatvorenih očiju.
Radosti. Strepi moja duša Radosti.
Ne može više sebi da priušti greške, sad kad te zaista ima. Sad kad te konačno ima.
Plete niti želja, ispleta ih u nadanja, u planove čak ako se usudi. Sjebe ponekad, preskoči konac, požuri, napravi jebeni haos, neraspletivi džumbus. Ne smije sebi da priušti da te izgubi. Jebeno ne smije.
Čuješ li me? Čuješ li me Mihailo?
Na kojem si to preklapanju kazaljki ostao zagljavljen?
Voljen si Mihailo,
Između svega i ničega, rastržena, lomljena mjesecima, moja duša drhti od nevjerice da je dobila sve. A molila se, molila se svakim svojim atomom da konačno bude ili to sve, ili to ništa sa kojim se čak pomirila. Ali bilo je sve. Ipak je bilo sve. I ona je prestravljena, ne vjeruje ničemu više, pa ni sebi samoj.
Iz ogromnog prašnjavog roja konačno je iskoračila tebi u zagrljaj. I sad ne vjeruje. Nema snage da vjeruje, zazire od pogleda u svijetlo, posle vječnosti širom zatvorenih očiju.
Radosti. Strepi moja duša Radosti.
Ne može više sebi da priušti greške, sad kad te zaista ima. Sad kad te konačno ima.
Plete niti želja, ispleta ih u nadanja, u planove čak ako se usudi. Sjebe ponekad, preskoči konac, požuri, napravi jebeni haos, neraspletivi džumbus. Ne smije sebi da priušti da te izgubi. Jebeno ne smije.
Čuješ li me? Čuješ li me Mihailo?
Na kojem si to preklapanju kazaljki ostao zagljavljen?
Voljen si Mihailo,
No comments:
Post a Comment