Thursday, August 15, 2013

Veštica

Crna, jadna.. tužna.
Smežurane duše, i osušenog srca.
Traži najmanju grešku da kazni, da uništi
sav mir, sve iskreno.
Proždire moje strpljenje.
Hrani se i napaja mojom dušom.
Provodi dane žaleći se na kuću od slatkiša.
Ali kao hladna obloga na moj usplamteli um
spasava me misao
da će je
moja ruka gurnuti u peć.

No comments:

Post a Comment