Blijedo lice, koža. Vječita mučnina... Ko zna kakva je bolest upala u mene i koliko davno.
Ko zna šta je upalo u mene i koliko davno...
Šetka se ova misao mojim umom već neko vrijeme, i odbija da se zaustavi dok ne izazove mučninu. Ali, niko nikad nije pokušao da me izleči, da istera bolest, da istera demone koji tu čuče...
A bolest? Nije meni to što vidim, osećam, kako me iz dana u dan sve više izjeda, koliko joj dajem,
koliko nestajem, nego to što boli kao da sam djavo kandžama stiska svaki moj organ. Srce najjače, želudac najviše...
Davno izgubljene čeljusti, koje gore od kiseline nagrizaju sve iznutra, ponovo su tu.
Ko zna šta je upalo u mene i koliko davno...
Šetka se ova misao mojim umom već neko vrijeme, i odbija da se zaustavi dok ne izazove mučninu. Ali, niko nikad nije pokušao da me izleči, da istera bolest, da istera demone koji tu čuče...
A bolest? Nije meni to što vidim, osećam, kako me iz dana u dan sve više izjeda, koliko joj dajem,
koliko nestajem, nego to što boli kao da sam djavo kandžama stiska svaki moj organ. Srce najjače, želudac najviše...
Davno izgubljene čeljusti, koje gore od kiseline nagrizaju sve iznutra, ponovo su tu.
No comments:
Post a Comment