Ponekad, ne mogu da se savladam. Strast prema grehu, ili makar onome što svet zove grehom je prevelika.
Živim. Ne osvrćem se. Gazim. Sve to da bih dobila ono što sam naumila. Jer čovekov život, je previše kratak..da bi se osvrtao, da bi primao greške drugih na svoja pleća. Svako ima svoj život kojim živi i cena koju plaća za to je i onako prevelika. Svaki nagon kome stiskamo jastuk na lice nam i dalje kljuca misli. Što više pritskamo jastuk to više žudnje isparava iz njega, koja nas truje.
Jednom se greši. Posle je sa gresima završeno. Ono što je prva greška uzela svaka naredna nam vraće.
Jedini način da se otarasimo iskušenja je da mu popustimo. Ako zabranimo duši ono što su njeni umom izvrnuti zakoni učinili nemoralnim, ona se razboli od čežnje.
Religija. Ona je najveći greh. Najveća laž. Reč izmisljena da bi zamenila Verovanje. Verovanje u sebe, u Život. Jer, šta ako su sedam smrtnih grehova, zapravo sedam smrtnih vrlina? Samo su previše istinite, iskrene da bi se prihvatile, pa su prikazane kao nešto prljavo. Zašto Svet osudjuje strast kad je ona nešto najiskrenije i najhumanije u čoveku? A zar nije baš iskrenost prava lepota.. Oh well, svet je tu da osudjuje.
Različitost objekata prema kojima je strast usmerena ne znači više grehova, već stvara jedinstvenost same strasti. Samo je pojačava. Na kraju, tajna je u tome da svoje najsladje 'grehove' ponavljamo što češće. Jer jedini neoprostivi greh je ne grešiti u životu...
Živim. Ne osvrćem se. Gazim. Sve to da bih dobila ono što sam naumila. Jer čovekov život, je previše kratak..da bi se osvrtao, da bi primao greške drugih na svoja pleća. Svako ima svoj život kojim živi i cena koju plaća za to je i onako prevelika. Svaki nagon kome stiskamo jastuk na lice nam i dalje kljuca misli. Što više pritskamo jastuk to više žudnje isparava iz njega, koja nas truje.
Jednom se greši. Posle je sa gresima završeno. Ono što je prva greška uzela svaka naredna nam vraće.
Jedini način da se otarasimo iskušenja je da mu popustimo. Ako zabranimo duši ono što su njeni umom izvrnuti zakoni učinili nemoralnim, ona se razboli od čežnje.
Religija. Ona je najveći greh. Najveća laž. Reč izmisljena da bi zamenila Verovanje. Verovanje u sebe, u Život. Jer, šta ako su sedam smrtnih grehova, zapravo sedam smrtnih vrlina? Samo su previše istinite, iskrene da bi se prihvatile, pa su prikazane kao nešto prljavo. Zašto Svet osudjuje strast kad je ona nešto najiskrenije i najhumanije u čoveku? A zar nije baš iskrenost prava lepota.. Oh well, svet je tu da osudjuje.
Različitost objekata prema kojima je strast usmerena ne znači više grehova, već stvara jedinstvenost same strasti. Samo je pojačava. Na kraju, tajna je u tome da svoje najsladje 'grehove' ponavljamo što češće. Jer jedini neoprostivi greh je ne grešiti u životu...
No comments:
Post a Comment