Thursday, September 12, 2013

Posle il' pre po svoje vraća se

I taj osjećaj me proganja. 
Šetam ulicom,
sporim korakom
muzika mi u ušima odzvanja
svi su me u mozak danas jebali 

kao da sam stoka poslednja
Sveti bes mi se kroz uši uliva
i sada teče i mojim venama ..
I znam da će isto sranje da se nastavi
čim predjem prag
čujem ti u glasu, tu muku, taj vrag što tu čuči,
da će po mozgu da mi čeprka, 
da me provjerava, muči, maltretira
I kako se primičem djavoljim vratima, za sebe izgovaram

Ne dovedi me u iskušenje, no izbavi me od zloga
Ruka od olova, kvaka ih otvara.
Rez. Duboki uzdah. Pokušaj broj dva.
Uh.

I uskipjela krv tada dade mi snagu
Sveti bes obrnu za mene tu kvaku,
pokušah da se sjetim riječi, ali one kao da su iza vrata ostale
Ali, svejedno.. bi kasno...
Jer u trenu kad sam vidjela vještičije lice
Morala sam da zarijem nokte do krvi u dlanove

da bih obuzdala pesnice da joj glavu
zajedno sa svim njenim hirovima
ne bi prosule,
i tako me oslobode cjelodnevnih iskušenja.
svakodnevnih rušenja

 i nada i snova,
oslobode vještičijih lanaca..

No comments:

Post a Comment