Friday, September 6, 2013

Utisak

Da li vam ikada desilo nešto što je promenilo vaše unutrašnje biće na najgrublji, i najokrutniji mogući način?Da vas neka knjiga oduševi i istraumira u isto vreme, jer ste se možda delom prepoznali negdje u njoj? Da se vežete za nekog lika iz filma, i da svim silama želite da imate baš takvog starijeg brata? Da li vam se ikada desilo da na mrzite nekoga jer poseduje neku vašu osobinu koju prezirete, ili poseduje nešto što želite? Meni jeste.
Ponekad se uplašim kad shvatim khrkost svakog ljudskog bića, pa i mene medju njima. S tim što ja obično volim da se zavaravam kako mene ništa ne dotiče. A onda shvatim da i obična reč može da bude ono što je prodrlo do potpune unutrašnjosti, na ona mesta gde se krije duša kada ne želi da bude nadjena.
A te knjige... obično mogu da pevam čitave pasuse kad me nešto podseti na neki. A oni citati koji su me najviše dotakli, njih nikad ne gubim sa uma.
One su promenile moje gledanje na svet, moje gledanje na sebe, i moje gledanje na društvo pre svega. Prihvatile me takvu kakva jesam, ne forsirajući bilo kakvu vrstu promene. Jer, zar baš to nije posao svake grane umetnosti?
Negovanje drugačijeg.

No comments:

Post a Comment