Wednesday, September 4, 2013

2. stranica iz dnevnika

I neizmjerna euforija. Novi početak. Svi se čude kako sam ja toliko socijalna i otvorena, i otkačena, pa mi je tako lako da pričam sa nekim koga nikad nisam prije vidjela. Zar ne bi bio grijeh propustiti i jedno prijateljstvo koje je moglo da se stekne? I jednu ljubav koja je mogla da se rodi? Kažu da imam petlju. Ja samo kažem da je šteta ne dovrštiti nešto započeto, ili dopustiti da te sopstvene utvare spriječe u bilo čemu.
A počeci... zar nisu savršeni?
Nikad ne znaš šta te dalje čeka... Svaki momenat je zlatan. Samo su najbolje stvari na površini. Vrijeme donosi samo probleme. Ali i kraj je divan, takodje. Tek tada shvatimo vrijednost onoga što se završava, onoga što smo imali. Ali ono što ga razlikuje od početka, je to što ne mora da bude srećan. Jer život nije jebena bajka u kojoj ti je happily ever after pruženo ugovorom.

No comments:

Post a Comment