Ne želim da se osvestim, ne želim da se probudim i suočim sa stvarnošću.
Moj um je ponekad tako divno mesto. Čak i onih dana, kada tamne senke udju u njega, ne želim da idem dalje od njega i njegovih granica, baš zato što ih on nema.
Ne želim da padam u svest svakog dana. Meni tamo nikad nije dobro.
Jer sve se sada nekako privodi kraju, i realnost je previše ružna i okrutna za nežna bića. Koliko god ona tvrdoglava i uporna bila, mnogo se bolje snalaze u njima prilagodjenim svetovima, van lanaca realnosti.
Ali baš kao što kažu, onda, čim izgovore nekada davno, davno, 'posle svakog kraja mora biti novi početak' .
Uživam u njihovim bajkama samo jer jako želim, jer hoću da verujem u to što mi pričaju. Ali kada se jednom završe, koliko god početaka da ima, stvari više nikada nisu iste. Uprkos svim njihovim bajkama i mojoj volji za verovanjem.
Ne želim da se probudim. Sanjala sam predugo, čitavo leto sam sanjala, a moji porivi za snovima i dalje nisu zadovoljeni. Ali opet... ako sve ima svoj kraj i početak, počeće i moj san ponovo. A snovi su toliko divni da vredi rizikovati da se pretvore u košmare...
Uvek prevazidjem taj strah, čak i posle košmara. Tad samo duboko udahnem i utonem u novi san. Pružim mu ruku i zaigram sa njim sving do onih granica kad više ni sebe ne mogu da pratim.
Ne želim da se probudim.
Moj um je ponekad tako divno mesto. Čak i onih dana, kada tamne senke udju u njega, ne želim da idem dalje od njega i njegovih granica, baš zato što ih on nema.
Ne želim da padam u svest svakog dana. Meni tamo nikad nije dobro.
Jer sve se sada nekako privodi kraju, i realnost je previše ružna i okrutna za nežna bića. Koliko god ona tvrdoglava i uporna bila, mnogo se bolje snalaze u njima prilagodjenim svetovima, van lanaca realnosti.
Ali baš kao što kažu, onda, čim izgovore nekada davno, davno, 'posle svakog kraja mora biti novi početak' .
Uživam u njihovim bajkama samo jer jako želim, jer hoću da verujem u to što mi pričaju. Ali kada se jednom završe, koliko god početaka da ima, stvari više nikada nisu iste. Uprkos svim njihovim bajkama i mojoj volji za verovanjem.
Ne želim da se probudim. Sanjala sam predugo, čitavo leto sam sanjala, a moji porivi za snovima i dalje nisu zadovoljeni. Ali opet... ako sve ima svoj kraj i početak, počeće i moj san ponovo. A snovi su toliko divni da vredi rizikovati da se pretvore u košmare...
Uvek prevazidjem taj strah, čak i posle košmara. Tad samo duboko udahnem i utonem u novi san. Pružim mu ruku i zaigram sa njim sving do onih granica kad više ni sebe ne mogu da pratim.
Ne želim da se probudim.
No comments:
Post a Comment