Thursday, May 28, 2015

Ostavka Majmunima

Iz jednog krajnje materijalnog, i prije svega opipljivog sve, u jednu davnu izjedenu uspomenu. I na kraju: to je sve. Uspomena. Tako razočaravajuće. Ali lažem valjda, više si. Ali mislila sam da će od tebe meni ostati više od uspomene, valjda.
Prva i poslednja želja svakog cigara mi je da ti budem masivno sjećanje kad me se sjetiš. Oná.  I biće tako. Kunem se, biće. Ona prekretnica, ona jedna, ona neka. Ona davna, ona druga, ali ona. Ona velika, duga, svakodnevna, čitavodnevna. Ona što je voljela, ona što sam je volio. Ne neki prvi osjećaj zaljubljenosti koji je prošao od kojeg se valjaš po podu koliko si zaljubljen. Ja želim sve. Ono. 
Jednom, mladi smo, mora skoro bit, jednom, dogoreće cigar, imaću svoju želju.

AH, OPET SE ZAJEBAH, PROKLETI BILI MAJMUNI...


Možda bi precizniji naziv bio Ostavka Aleksu, ali neka prodje ovaj. Ostaćemo na naslovu. Posteđujem glavu, još neko vrijeme. Pošteđujem želudac. Vidimo se in a while, my lovs.

No comments:

Post a Comment