Naslonila sam pogled na tebe, i zagrlila tvoje rame mojim. Glavu sam ti uklopila u vrat. Umjesto ugriza, pogledi su nam ćutali sreću tog usko podijeljenog sata. Iako ti nikad nisam to rekla ozbiljno, ti isijavaš sigurnost da znaš koliko te volim. A u pogledu mogu da ti namirišem sebe. Baršun tvog glasa me preklapao bluz rokom i bacao u četvrtu dimenziju jednosmjerne svijesti. Stiskam tvoj dlan. Ništa nismo rekli, a rekli smo sve. Čvrsti dodir obrgljenih zapetljanih ruku ne može da se preraste. Prevazišli smo sve i prije nego što smo počeli, a ni do poljupca nećemo stići. Tvoja pojava me hrani, a ja postajem sve teži zavisnik o njoj. Što te više imam, to me manje izgara želja za istim.
Suvišno mi je da ti posvećujem bilo šta za šta imam dokaz, već sam ti posvetila toliko pogleda...
No comments:
Post a Comment