*

Kad god ti vidim samo sliku, otvori se rana u meni. Zato je ovako i najbolje. Ljepoto moja. Proklet bio, Ljepoto moja. A moja više nisi, ali Ljepoto, nisam ni ja tvoja više. Zapeći će te Ljepoto, kunem ti se, baš zato, kad ti dođe u glavu, kad ti prođu sve slike pred očima, kad vidiš neku novu šaku koju držim u šaci. Pa što je sa tobom, zaboga? Zar može dva prazna mjeseca da se uporedi sa ovim? Zar može? Dva mjeseca ničega do isprazne zaljubljenosti? Zar si baš toliko mali, zar Ljepoto? Lutko moja, oko moje, trepavice moja. Nisam ti glas čula već mjesec dana da se meni obraća, stran postaješ Ljepoto, polako stranac.
A možda dođe baš ovih dana. Doći će.