Gledala me oštro prodornim danas-plavim očima. Jedan pogled, samo jedno glatko sučeljenje zenica i već imam čitavo poglavlje u glavi. Za narušavanjem tišine nema potrebe.
Ti si bila moje sve. A šta sam sad? Sad si.. drugar.
Kaže trebalo je da shvatiš da ti se inatim. Poznaješ me toliko. Kaže najbolniji i vjerovatno najbolji poljubac ikad. Ima nekog slatkastog otrova romantike u boli. Još jedan oktobar. A treba da budem samo zahvalna i ništa više. Prijeko potrebno podsjećanje na zakorele rđave lance kojima smo vezani, na sav haos i sve katastrofe koje bi pratile njhovo kidanje. Na enormnost tih haosa i katastrofa u odnosu na ovo što sad nazivamo njihovim imenom. Na ovo što se usuđujemo da nazivamo trpeljivošću, dok je uistinu privilegija, i užitak. Na ovo što je čista, nezagađena, duboka emocija, i psihotična ljubav.
Ti si bila moje sve. A šta sam sad? Sad si.. drugar.
Kaže trebalo je da shvatiš da ti se inatim. Poznaješ me toliko. Kaže najbolniji i vjerovatno najbolji poljubac ikad. Ima nekog slatkastog otrova romantike u boli. Još jedan oktobar. A treba da budem samo zahvalna i ništa više. Prijeko potrebno podsjećanje na zakorele rđave lance kojima smo vezani, na sav haos i sve katastrofe koje bi pratile njhovo kidanje. Na enormnost tih haosa i katastrofa u odnosu na ovo što sad nazivamo njihovim imenom. Na ovo što se usuđujemo da nazivamo trpeljivošću, dok je uistinu privilegija, i užitak. Na ovo što je čista, nezagađena, duboka emocija, i psihotična ljubav.
No comments:
Post a Comment