Rekla sam: Tamara upomoć! a nisam zapravo rekla. Znate, kad god je tražim po hodnicima počnem da pjevam ko mi tebe uze Tamara, nesvjesno krajnje, po automatizmu nekom.
Osjećam se loše što postajem zavisna od Tamare, mislim ipak je to samo Tamara, oh bože...
ohh.. kako sam samo umorna.
Nije mi trebalo, toliko toga mi nije trebalo. Mislim da je ovo čak blaga bespomoćnost. Ponovo na početku. Došao je ponovo do nekog zaključka, iskopao je neki osjećaj iz malenih dana iz glave, ali... kako on priča o tome.. Pa, kako on priča o tome!!!
Konkavno sam tužna, paralizovana. Previše on postoji bez mene, a premalo ja bez njega. Ili mi se makar čini tako...
Težina ove ljubavi me ugnjetava, gazi metalnom cipelom. Previše toga što ne mogu da ponesem. Zadišem se. Izdahnem. Umorim.
Poražena sam.
Osjećam se loše što postajem zavisna od Tamare, mislim ipak je to samo Tamara, oh bože...
ohh.. kako sam samo umorna.
Nije mi trebalo, toliko toga mi nije trebalo. Mislim da je ovo čak blaga bespomoćnost. Ponovo na početku. Došao je ponovo do nekog zaključka, iskopao je neki osjećaj iz malenih dana iz glave, ali... kako on priča o tome.. Pa, kako on priča o tome!!!
Konkavno sam tužna, paralizovana. Previše on postoji bez mene, a premalo ja bez njega. Ili mi se makar čini tako...
Težina ove ljubavi me ugnjetava, gazi metalnom cipelom. Previše toga što ne mogu da ponesem. Zadišem se. Izdahnem. Umorim.
Poražena sam.
No comments:
Post a Comment