Vi ste neponovljivo stvorenje, gospodine Grej

If you can't catch a wave then you're never gonna ride it

You can't come uninvited
Never gonna give in
never gonna give it up, no
You can't take me
I'm free...

A melody, a memory, or just one picture...

All I have is memories, memories and dreams
And all I have is complicating
And won't make the past leave me with no regrets

"At that moment, I swear we were infinite."

"All the dreams we held so close, seemed to all go up in smoke
I hate that sadness in your eyes..."

And everything I once knew disappears. Even dust. It bursts to air in huge dark clouds.
I cant. Control. Its not mine anymore. Its not mine for a long time, I suppose...
And they? They mustnt know.
Its like Im radioactive. Everything that comes close - falls apart. So what can I do? Do I have other choise?
All that's left are memories. They never fade away. My last vice. My final addiction.
The fall, the winter, the beauty that came and left with the cold that's long gone.
But, hey... another winter is here. I guess not as close as perefect as the last one, but.. at least it came. It has begun.
All the chill of the air, the warmth of the breath... the touch of the wind. Its, I dont know. It all feels lost. Like it belonged to the last winter only. And now She took it all away with her.
Melodies. Memories. And pictures. They remanin. They never go. They are the only ones that never go.

"But Angie, I still love you baby
Everywhere I look I see your eyes
There ain't a woman that comes close to you
Come on baby dry your eyes
But Angie, Angie
Ain't it good to be alive?

Angie, Angie, you can't say we never tried"

But I'm not the only one

- Sophia? Do you remember the last time we danced?
- Christmas Eve?
- No.. I mean really danced. With your heart carrying you around, not you feet.
- You're crazy..
- No ma'am. I'm just a dreamer.

When I find myself in times of trouble

Ne mogu. Ne želim. Neću da oprostim. I sve što sam sam već jednom oprostila sada neću da oprostim. Jer šta je zapravo prošlost? Ne postoji nešto tako. Ona nas čini onima što jesmo sada. Dakle ne postoji prošlost. Postoji samo sećanje. A sećanje je stvarno i živo dok god dah može da se probije preko usana...

Posle il' pre po svoje vraća se

I taj osjećaj me proganja. 
Šetam ulicom,
sporim korakom
muzika mi u ušima odzvanja
svi su me u mozak danas jebali 

kao da sam stoka poslednja
Sveti bes mi se kroz uši uliva
i sada teče i mojim venama ..
I znam da će isto sranje da se nastavi
čim predjem prag
čujem ti u glasu, tu muku, taj vrag što tu čuči,
da će po mozgu da mi čeprka, 

da me provjerava, muči, maltretira
I kako se primičem djavoljim vratima, za sebe izgovaram
Ne dovedi me u iskušenje, no izbavi me od zloga
Ruka od olova, kvaka ih otvara.
Rez. Duboki uzdah. Pokušaj broj dva.
Uh.
I uskipjela krv tada dade mi snagu
Sveti bes obrnu za mene tu kvaku,
pokušah da se sjetim riječi, ali one kao da su iza vrata ostale
Ali, svejedno.. bi kasno...
Jer u trenu kad sam vidjela vještičije lice
Morala sam da zarijem nokte do krvi u dlanove
da bih obuzdala pesnice da joj glavu
zajedno sa svim njenim hirovima

ne bi prosule,
i tako me oslobode cjelodnevnih iskušenja.
svakodnevnih rušenja
 i nada i snova,

oslobode vještičijih lanaca..

Crimson ashes

I look at the sky
and all I see is ashes above me,
but there hath been no fire anywhere near.
The sky torches the rain,
and all that have left
is the colour of sin, colour of empty
and to the my crimson
sky pours its grey drops, from burnt clouds
'till my blood is ashes...

Konačno

I toliko utisaka puni i srce i glavu.
I toliko mudrosti izrečenih odjednom
da ja ne znam kako da ih sročim
da to ispadne čitanja vredno
Kako da prenesem na druge ono što sam od tebe čula
jer ti si moj bog, moj idol
Ti si moja inspiracija, koja je evo protekla
konačno posle svih onih prepreka.
I trudim se da budem sve ono što ti predstavljaš
i da se drugima, a ne sebi suprotstavljam,
da učim, da volim, a da se ipak zajebavam.
Da ispunim sva tvoja nepostavljena očekivanja.
I verujem ljudima,
al im ne otključavam glavu,
jer sadržaj je previše vredan da rizikujem da ga neko odnese
promeni, a posebno uništi
Zato krijem tu bravu.
I sve reči koje su žudele da vide svetlost
daha preko mojih usana,
ili da se zacrne na papiru,
su se nekako promešale sa tobom, i ovime što tebi govorim.
Trudim se da ne izdam ono igubljeno dete u sebi.
Da mu pomognem da se nadje. 
Svakog dana u svetlosti.
Svake noći u senkama.
U čast tebi. 
I svim tvojim iz srca iskapanim rimama.

Oštrica Vremena

" Te noći sam usnio jedan neobičan san:
na megdan me zove crni čovek, u ruci mu mač.
Ja goloruk vičem da to nije fer, al' ode glas,
ode skupa s glavom koju mi odseče u taj čas.
Al' kako već biva u snu, nekako sam ipak živ:
glava gleda sa poda ubicu i otkriva trik:
tek tada videh jasno, sa tog malog razmaka
da to u ruci nije mač, nego ogromna kazaljka."