Wednesday, June 1, 2016

Franc Kafka, Proces – poetika prostora

            Dvije krupne, teške gvozdene ploče svjestskih ratova ogradile su malu sobu svojim zidovima u koju skoro danije mogao proći ni jedan jedini tračak svjetlosti.
            Dvije velike masivne ploče svjetskih ratova su svojim kliještima, poput dvije veličanstvene crne prese sužavale tu sobu. Uzdah po uzdah. Na kraju priče nije ostalo ništa sem te dvije ploče sa svojim teretom i velika crna rupetina u onome što je možda i moglo da bude unutar zidova te sobe.
            Jedini njen produkat koji je uspio da utekne rupetini, braneći se upravo njenim istim crnilom, gotovo kameleonski, bio je Franc Kafka, zajedno sa svojom dvodimenzionalnom projekcijom Jozefom K. koja se provukla među tankim uzdužnim procjepima na sudaru zidova i na crnom uljanom tragu otklizala dalje.

No comments:

Post a Comment