Čovek postaje pisac upravo zato što je izabrao da kaže izvesne stvari - svoju tragičnu usamljenost, svoje očajanje - ali on je tada, u tom trenutku tragičnog izbora između pisanja i akcije još samo kandidat za očajnika ali ne još i pisac, i on veruje da je pisanje dostojna zamena egzistencije i da ima neki viši smisao.
Pisac se postaje tek kada se shvati onaj drugi deo sartrovske definicije: da pisati znači reći stvari na izvestan način, da je pisanje zapravo traganje za sopstvenim identitetom!
Danilo Kiš, „Gorki talog iskustva”
No comments:
Post a Comment