Nećeš Jeseni, nećeš. Tad već još malo odraslija nego što si sad, znaćeš da je sva ta prošlost dio tebe. I da svakim danom koji divno proživljavaš ili divno učiš, ti izgrađuješ sebe dalje. Ta divna prošlost. Tih divnih šesnaest godina. Taj divni on. Ta divna Ti. Voli to derište Jeseni moja, divi mu se, kao što ja još učim da se divim svom.
U poslednje vrijeme mi baš prilaze ljudi za koje sam mislila da su zatvorena poglavlja, i podsjećaju me na uspomene koje sam mislila da sam zaboravila. Pa, ta uspomena o derištu koje sam bila će možda i da mi postane najdraža. Divno derište, zaista.
I nemoj da zaboraviš da ga voliš. Jer si ti i dalje to isto predivno derište. Jedina razlika je što si sad i toliko toga drugog pa to derište ne može da bude u centru tvoje pažnje koliko bi htjelo.
Ako ti išta to znači, bila si najbolje derište koje sam ikad upoznala. :srce:
I još nešto. Isto što si ti osjećala osjećao je Rakić, Dučić, Crnjanski, Verlen, Rembo, Mik Džeger, Pol Mekartni, Aleks Turner, Ejmi ta divna Ejmi, Adel. Osjećala je Marija Kiri, osjećao je Ajnštajn, osjećala sam ja. Ne potcjenjuj tu emociju. Osjećali su je svi ti veliki ljudi. (Oh, gle i mene) I drži je blizu jer nikad nećeš biti više human nego što si bila tad. To znamo i ja i ti. Glupo, malo, romantično ljudski.
I nemoj ovo da shvatiš kao da se pravim pametna ili kao ja da učim nešto tebe toliko odrasliju od mene. Ali nekako mislim da nam svima ponekad treba mali podsjetnik na neke stvari. Kao što si ti mene podsjetila o životu.
I dođi brzo Jeseni. Zove te Ulica Slobode odavno.
Faithfully yours,
Čupavica
U poslednje vrijeme mi baš prilaze ljudi za koje sam mislila da su zatvorena poglavlja, i podsjećaju me na uspomene koje sam mislila da sam zaboravila. Pa, ta uspomena o derištu koje sam bila će možda i da mi postane najdraža. Divno derište, zaista.
I nemoj da zaboraviš da ga voliš. Jer si ti i dalje to isto predivno derište. Jedina razlika je što si sad i toliko toga drugog pa to derište ne može da bude u centru tvoje pažnje koliko bi htjelo.
Ako ti išta to znači, bila si najbolje derište koje sam ikad upoznala. :srce:
I još nešto. Isto što si ti osjećala osjećao je Rakić, Dučić, Crnjanski, Verlen, Rembo, Mik Džeger, Pol Mekartni, Aleks Turner, Ejmi ta divna Ejmi, Adel. Osjećala je Marija Kiri, osjećao je Ajnštajn, osjećala sam ja. Ne potcjenjuj tu emociju. Osjećali su je svi ti veliki ljudi. (Oh, gle i mene) I drži je blizu jer nikad nećeš biti više human nego što si bila tad. To znamo i ja i ti. Glupo, malo, romantično ljudski.
I nemoj ovo da shvatiš kao da se pravim pametna ili kao ja da učim nešto tebe toliko odrasliju od mene. Ali nekako mislim da nam svima ponekad treba mali podsjetnik na neke stvari. Kao što si ti mene podsjetila o životu.
I dođi brzo Jeseni. Zove te Ulica Slobode odavno.
Faithfully yours,
Čupavica
No comments:
Post a Comment